Uporabnik:Stebunik/peskovnik34 - Cerkev Marije Pomočnice na Knežiji

Iz Wikipedije, proste enciklopedije

2sl Cerkev Marije Pomočnice Knežija okno še nima članka

Cerkev Marije Pomočnice na Knežiji
DržavaHrvaška
Verska skupnostRimskokatoliška
PatrocinijMarija Pomočnica kristjanov
Stranski oltarji5
Zgodovina
Podelitev papeške bule29. januar 1937 št. 1668 zagrebški nadškof Anton Bauer
Zgrajena1. marec 1937 (začetek gradnje)
Blagoslovljena11. oktober 1942 zagrebški nadškof Alojzij Stepinac
Posvečena15. oktober 1978 zagrebški nadškof Franjo Kuharić
Arhitektura
Funkcionalno stanježupnijska cerkev
ArhitektAnte Starčević
Vrsta arhitekturedvoranska stavba
https://zupa-knezija.hr/2023/10/14/45-godisnjica-posvete-nase-crkve/
Lastnosti
Št. zvonikov2
Zvonovi6
Teža zvonov540 kg (en zvon)
Uprava
ŽupnijaMarija Pomočnica
NadškofijaZagreb
Cerkev Marije Pomočnice na Knežiji
LegaKnežija
Občina Trešnjevka

Cerkev Marije Pomočnice na Knežiji v Zagrebu na Hrvaškem pripada rimskokatoliški Cerkvi in je župnijska cerkev župnije Marije Pomočnice na Knežiji. Župnija je v upravljanju salezijanske družbe vse od njenega začetka.

Izgradnja in notranjost[uredi | uredi kodo]

Sklici[uredi | uredi kodo]

Zunanje povezave[uredi | uredi kodo]


Članek hr. Zgodovina in opis[uredi | uredi kodo]

Zagreb – Knežija B. D. Marija Pomoćnica[uredi | uredi kodo]

Dolazak Salezijanaca na Knežiju

Mons. Antun Bauer povjerava salezijancima 1922. odgoj i upravu u Nadbiskupskom konviktu u samom centru Zagreba u Vlaškoj ulici 38. Salezijanci su se u prvom redu posvećivali odgoju siromašne omladine i zato su već od dolaska tražili mogućnost da negdje u siromašnom predgrađu otvore odgojnu ustanovu za siromašnu mladež iz predgrađa. Pobožna gospođa Marija Weble Valenčić darovala je lijep komada zemlje u gradskom predgrađu Knežiji da na njem sagrade i dom za odgoj omladine 1928. Gospođa Valenčić je i prije negoli je susrela salezijance štovala Majku Božju pod nazivom Marija Pomoćnica i željela je da se na njenom imanju sagradi odgojna ustanova za siromašnu djecu predgrađa i crkva za vjernike. S Marijom Valenčić salezijanci su potpisali ugovor 31. srpnja 1928. po kojemu se salezijanci obvezuju da će poštivati nakanu darovateljice i sagraditi oratorij za odgoj djece, a darovateljica u tu svrhu daruje salezijancima posjed od 7959 m2.

Cjeloviti nacrt je predviđao gradnju reprezentativne odgojne ustanove u kojoj bi bio omladinski dom velika crkva Marije Pomoćnice, kino dvorana i škola s radionicama. Građevinska dozvola je brzo dobivena 24. kolovoza 1929. kada su radovi već bili u tijeku. Uza sve to radovi su brzo napredovali i za Božić 1929. u još nedovršenoj zgradi nekako je uređena kapela i u njoj je održana polnoćka na kojoj se okupilo mnoštvo vjernika.


Nastanak Župe Marije Pomoćnice[uredi | uredi kodo]

Dekret o osnutku župe broj 1668. od 29. siječnja 1937. a potpisao je nadbiskup dr. Antun Bauer s tim da stupa na snagu 1. ožujka 1937. Na svim misama 21. veljače 1937. u kapeli Omladinskog doma pročitana je obavijest o osnutku župe Marije Pomoćnice. Vjernici su s oduševljenjem prihvatili vijest o njihovoj novoj župi. U nedjelju 28. veljače sam nadbiskup Stepinac je došao na Knežiju i u svečanom ozračju pred velikim mnoštvom vjernika proglasio osnivanje župe Marije Pomoćnice kršćana. Župa je nastala odvajanjem dijelova od župa sv. Blaža, sv. Marka i sv. Antuna. Za prvog župnika je imenovan Dragutin Brumec. Odredbom Sv. Stolice br. 1737/38 od 29. ožujka 1938. na preporuku nadbiskupa Alojzija Stepinca župa Marije Pomoćnice je predana salezijancima na trajnu upravu "ad nutum Sanctae Sedis".

Gradnja crkve Marije Pomoćnice[uredi | uredi kodo]

Kamen temeljac svečano je blagoslovio nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 11. listopada 1942. Crkva je stavljena pod krov u siječnju 1944. Kad je rat završio u još uvijek vrlo teškim prilikama u jesen 1945. nastavljeno je sa uređenjem crkve. Crkva je toliko uređena do 1948. da se moglo u njoj početi služiti bogoslužje. Svečano je blagoslovljena 15. kolovoza 1948. Čin blagoslova crkve obavio je biskup dr. Salis Sevis, koji je upravljao Zagrebačkom nadbiskupijom dok je nadbiskup Stepinac bio u zatvoru, a svečani blagoslov predvodio biskup dr. Josip Lach.

Gradnja tornja[uredi | uredi kodo]

Za crkvu su nabavljene orgulje 1951. i uređeni su oltari Srca Isusova i sv. Josipa. U crkvi je uređen pod od teraca 1956. Stanko Gašparec je izradio kipove Krista, četvorice evanđelista i Marije Pomoćnice. Izliveni su iz bronce u radionici Likum i u ožujku 1960. postavljeni na pročelje crkve. U nišama na pročelju Krist je u sredini među evanđelistima, a kip Marije Pomoćnice na vrhu pročelja crkve. Kipovi u nišama visoki su 230 cm., a kip Marije Pomoćnice tri metra. Crkva je ožbukana izvana 1958. Te godine je zatražena molba za gradnju tornja crkve.

Nacrt za crkvu predviđao je toranj visok 46 metara. Kad je građena crkva sagrađeni su i temelji tornja i toranj do visine zida pobočne lađe crkve 1962. Kad je za ekonoma na Knežiju došao don Marko Rajković 1963. on je ličkom upornošću satima znao stajati u hodniku na općini, a da ga nitko ne bi htio primiti, ali je on dolazio iz dan u dan i zaista je dobio dozvolu za tornja. Kako nije odobren prvotni nacrt salezijanci su tu promjenu iskoristili tako da je po nacrtu koji je izradio ing. Dinko Tabain Toranj bio deset metara niži, ali je građen tako da se u njemu može urediti sedam soba. Gradnja tornja povjerena je građevinskom poduzetniku Franji Topaloviću, koji je s radovima započeo u veljači 1964., betonski radovi zidova tornja su već u kolovozu bili dovršeni. Na toranj je postavljeno zvono teško 540 kg. koje je izlilo ljevač Viktor Šikić iz Jaske. U jesen 1964. i proljeće 1965. izvodili su se radovi na uređenju tornja iznutra.

Projekt crkve Marije Pomoćnice predviđao je i zgradu za potrebe župe koja bi se naslanjala uz zapadni zid crkve. Dozvola je dobivena 1964. Nova kuća je svečano otvorena 17. listopada 1966.

Posveta crkve[uredi | uredi kodo]

Veliki radovi započeli su 1973. Stupovi su obloženi mramorom. Mramorom je popločan prezbiterij, postavljena nova električna instalacija, uvedeno ozvučenje, uvedeno grijanje. Veliki mozaik je strpljivo i ustrajno izrađivao Stanko Gašparec uz pomoć akademskog slikara S. Galetića i majstora V. Huzijaka. Kamenčić po kamenčić da svaki bude na svom mjestu i da tvore skladnu cjelinu umjetničkog djela i vjerničkog doživljaja.

Radovi na mozaiku dovršeni su pod kraj ljeta 1978. Svečanost posvete crkve i blagoslov mozaika 15. listopada 1978. predvodio je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. Kip Žalosne Gospe u niši pri ulazu u crkvu djelo je Stanka Gašpareca, a on je u mozaiku uredio čitavu nišu u kojoj je smješten kip 1980. Te godine je akademski slikar Stjepan Galetić u mozaiku izradio slike sv. Antuna na oltaru toga sveca. Isti umjetnik uredio i oltar sv. Dominika Savia. Na mozaiku toga oltara prikazan je kardinal Alojzije Stepinac koji pokazuje mladima lik mladog sveca kao njihov uzor i zaštitnika.

Oba nanovo uređena oltara posvetio je na blagdan sv. Ivana Bosca 1981. pomoćni zagrebački biskup dr. Đuro Kokša. Autor mozaika je akademski kipar Ante Starčević. Na sreću nitko nije optužio salezijance radi kardinalova lika na oltaru na Knežiji. Tako je njegov lik u crkvi koja je sagrađena najviše njegovom zaslugom postavljen na oltar puno prije nego je proglašen blaženim i preživjeti komunistički diktatorki režim i vjerojatno prvi lik bl Alojzija Stepinca postavljen na oltaru. U crkvi se i dalje vrše preuređenja i popravci. Tako su tijekom 2006. i 2007. obnovljeni vitraji koji su postavljen još 1944. Sakristija je temeljito uređena i obnovljen. Uređena je i vrlo lijepa kapela uz crkvu za molitvene skupine i duhovne susrete raznih pokreta koji djeluju u župi.

Pastoralne aktivnosti[uredi | uredi kodo]

Još prije osnutka župe kapela Omladinskog doma postala je mjesto okupljanja vjernika. Nedjeljama i blagdanima u kapeli se služilo četiri a kasnije i pet svetih misa. Kad je osnovana župa uvodi se redoviti župni pastoral, krštenja, vjenčanja, duhovna briga za bolesnike, sprovodi, blagoslov obitelji itd. Dok komunistička vlast nije zabranila vjeronauk u školama u kapeli Omladinskog doma održava se samo kratka priprava na sakrament sv. potvrde na koju krizmanici prvih godina odlaze na Duhove u katedralu. Kad je oduzeta zgrada doma, a vjeronauk izbačen iz škole, vjeronauk se održavao u crkvi. Salezijanci, iako u teškim uvjetima, veliku brigu posvećuju katehizaciji. Osim redovitih pastoralnih aktivnosti za mladiće, salezijance suradnike i Nadbratovštinu Marije Pomoćnice održavaju se redovite duhovne obnove, koje su se po salezijanskoj tradiciji dugo nazivale "vježbe sretne smrti".

Na velike blagdane: Božić, blagdan sv. Ivana Bosca, Mariju Pomoćnicu, Veliku Gospu i blagdan Bezgrešne organizirane su devetnice posebnim pobožnostima i propovijedima. Redovito su održavane svibanjske pobožnosti. U nekoliko navrata salezijanci s Knežije, iz Vlaške i Podsuseda su iza rata organizirali svibanjske pobožnosti tako da su nekih godina propovjednici naizmjenično propovijedali na sva tri mjesta. Njegovala se pobožnost Presvetom Srcu Isusovu kroz pobožnost devet prvih petaka. Zabilježeno je da je na Prvi petak u ožujku 1946. podijeljeno 750 pričesti. Svi su se oni toga dana ili dan prije i ispovjedili.

Već od samog početka postojanja župe posvećuje se briga i za siromahe u župi. Salezijanci s Knežije su pomagali i u drugima župama u ispovijedanju u propovijedanju i duhovnim obnovama. Naročito su dobro surađivali sa župnikom u Stenjevcu Josipom Mokrovićem koji je isposlovao da je župa dozvolom nadbiskupije darovala salezijancima zemlju u Podsusedu gdje je osnovana župa i sagrađena salezijanska kuća za odgoj zvanja i sa župnikom u Remetama. Jedan svećenik salezijanac je bio dugi niz godina kapelan u susjednoj župi sv. Josipa sve do 1962. Kad je župnik župe sv. Josipa Ivan Gašpert bio 1949. zatvoren za privremenog upravitelja župe bio je od travnja do listopada te godine imenovan Dragutin Brumec, dok nadbiskupija nije našla svećenika koji je preuzeo upravu župe. Tradicionalno na Knežiji postoje mnoge sportske grupe za djecu i mlade.

Župni zbor i glazbeni sastavi[uredi | uredi kodo]

Don Bosco je u svom odgoju veliku važnost posvećivao glazbi posebno glazbi koja je povezana s pobožnostima i bogoslužjem, jer prava glazba oplemenjuje, a duhovna glazba uzdiže srce i dušu k Bogu prema onoj staroj izreci: "Tko pjeva dva put moli". U kapeli doma su kod misa svirali i pjevali oratorijanci. Ubrzo se formirao i zbor koji je pjevao na misi kada nisu svirali i pjevali oratorijanci. U vrijeme rata sposobni glazbenik, kompozitor i organizator dr. don Jerko Gržičić je okupio dječji i mješoviti zbor. Glazbeni život pod njegovim vodstvom je dostigao visoku razinu. Godinom svog nastanka zbor smatra 1942. U svojoj burnoj i bogatoj povijesti zbor je nastupao i izvan župe. Osobito su ponosni na nastup 1993. u dvorani Pavla VI. u Vatikanu na generalnoj audijenciji u nazočnosti Sveto Oca Ivana Pavla II. pred 14000 osoba.

U početku crkva nije imala orgulja nego je zbor nastupao uz pratnju harmonija. Prve orgulje postavljene su u crkvi 1949. Blagoslovljene su prije polnoćke 1949. Orgulje nisu bile nove nego stare Riegerove orgulje koje je obnovio i u crkvu postavio majstor Heferer iz Zagreba. Imale su osamnaest registara. Nove orgulje djelo su graditelja Jenka iz Ljubljane. On je izrađivao orgulje tijekom 1988. tako da je u nove orgulje ugradio deset registara iz starih orgulja. Nove orgulje imaju trideset registara.

Dovršene se u početkom 1989. Orgulje je svečano blagoslovio na blagdan sv. Ivana Bosca nadbiskup Franjo Kuharić. Osim župnog zbora koji pjeva kod bogoslužja mise koja se obično zavala „župna“ ili „poldanica“ redovito je postojao i zbor gospođa koji je pjevao redovito kod jutarnje mise, ali i u drugim prigodama. Grupa mladih koji su se okupljali u prostorijama župe i koji vole živahnu mladenačku glazbu, poneseni salezijanskim veseljem i duhovnošću počeli su 1995. Nedjeljno bogoslužje u 12 sati na kojemu su većinom mladi od 2004. glazbeno animira VIS Ivan Pavao II. Dvadesetak mladih glazbenika sa osjećajem za glazbu i bogoslužje daje svoj vrijedan doprinos nedjeljnoj liturgiji. Tu je i VIS Marija Pomoćnica i VIS PUŽ.

Zaključak[uredi | uredi kodo]

Kroz proteklih 80 godina Knežija je doživljavala velike promjene. Od siromašnog blatnjavog predgrađa postala je dio grada. U svim urbanim, ekonomskim, političkim i društvenima promjenama na Knežiji su bili salezijanci i s njima djeca mladi. Za mlade je uvijek bilo igre, glazbe, učenja i molitve. Uz mlade su i stariji nalazili više smisla i oduševljenja za životnu borbu i nesebično darivanje.

Koliko god je budućnost nepredvidiva i radi svega što se u svijetu događa neizvjesna nadamo se da će Knežija i nadalje sačuvati svoju osnovnu namjenu. Koristeći se iskustvom prijeđenog puta i čitajući znakove vremena koje dolazi nadamo se da će i nadalje biti dovoljno salezijanaca koji će vjerni don Boscovu duhu i pod moćnom zaštitom Marije Pomoćnice još plodonosnije pomagati mladima da odrastaju kao pošteni građani i dobri kršćani.

don Marinko Ivanković [1]

45. godišnjica posvete naše crkve[uredi | uredi kodo]

  • By urednik in Vijesti
Nadbiskup Franjo Kuharić crkvu je posvetio 15. listopada 1978. godine.

Gradnja crkve Marije Pomoćnice započela je pozivom nadbiskupa Antuna Bauera 28. siječnja 1937. ravnatelju Omladinskog doma na Knežiji, Dragutinu Brumecu, u kojem mu je saopćio namjeru osnivanja nove župe na Knežiji i želju da upravu te župe preuzmu salezijanci. Voljan je, ako to salezijanci prihvate, dati župu na trajnu upravu salezijancima jer “ja svećenika nemam i neću ga barem 30 godina imati, a vi salezijanci učinili ste toliko dobra dolje na Knežiji, da vas je narod zavolio i taj narod želi, da ih vi kao župnici i dalje vodite”. Dekret o osnutku župe napisan je već sljedeći dan, a potpisao ga je sâm nadbiskup. U to vrijeme, a osobito nakon smrti nadbiskupa Bauera, Alojzije Stepinac stalno je, kao novi nadbiskup, poticao salezijance da započnu gradnju crkve. Kad je za gradnju darovao gotovo svu ciglu i osim toga lijepu svotu novaca, salezijanci su u teškim ratnim vremenima ušli u gradnju nove crkve. Kamen temeljac svečano je blagoslovio nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 11. listopada 1942. Do 1948. crkva je toliko uređena da se u njoj mogla služiti misa. Svečano je blagoslovljena 15. kolovoza 1948. Čin blagoslova crkve obavio je biskup dr. Salis-Seewis, koji je upravljao Zagrebačkom nadbiskupijom dok je nadbiskup Stepinac bio u zatvoru. Nakon blagoslova, u kojem su sudjelovali samo svećenici, a vjernici su za to vrijeme bili pred crkvom, u crkvu je svečano unesen kip Marije Pomoćnice, a iza kipa ušli su vjernici i započelo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup. U crkvi se od tada odvija redovito bogoslužje, ali se radovi na uređenju crkve nastavljaju. Tako su u crkvi uskoro postavljeni oltari Srca Isusova, sv. Josipa, sv. Franje Saleškog i sv. Ivana Bosca. Kad je 1950. Dominik Savio proglašen blaženim, i njemu je u crkvi posvećen oltar. Liturgijska obnova, koja je započela nakon Drugoga vatikanskog koncila, učinila je dotadašnji projekt uređenja glavnog oltara neupotrebljivim. Izrada projekta povjerena je arhitektu Anti Starčeviću. On je u uređenje prezbiterija unio temelje Don Boscove duhovnosti. Središnje mjesto zauzima oltar, s lijeva je ambon, s desne strane kip je Marije Pomoćnice, a u sredini sjedala za svećenike. Na velikoj zidnoj plohi iza oltara od gotovo sto kvadratnih metara predviđen je veliki mozaik, koji prikazuje Don Boscov san o dva stupa: stup euharistije i stup Marije Pomoćnice, između kojih sigurno plovi lađa Crkve koju vodi papa. Radovi na mozaiku dovršeni su potkraj ljeta 1978. Te godine cijela je crkva iznutra oličena, tako da je nakon trideset godina otkad je blagoslovljena, mogla biti posvećena. Za svečanost posvete upriličena je trodnevna priprava u kojoj su, uz glazbeni, molitveni i liturgijski program, održana i tri predavanja: Nikola Pavičić: “Gradnja crkve Marije Pomoćnice”; Stanko Gašparec, “Umjetnost u religioznom izrazu”; Milan Litrić, “Idejno teološka pozadina mozaika”. Svečanost posvete crkve i blagoslov mozaika 15. listopada 1978. predvodio je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić u crkvi prepunoj vjernika. Bio je nazočan izaslanik vrhovnog poglavara vikar don Gaetano Scrivo, prvi župnik župe Marije Pomoćnice Dragutin Brumec, projektant Ante Starčević, hrvatski i slovenski salezijanski provincijali, izvođači radova i drugi ugledni gosti. [2]



Zunanje povezave[uredi | uredi kodo]

(hrvaško)

Pridobljeno 12.ii.2024

Videi in vidniki[uredi | uredi kodo]

(hrvaško)
  1. Marinko Ivanković. »Župa Marije Pomoćnice na Knežiji«. Zagrebačka nadbiskupija. Pridobljeno 12. februarja 2024.
  2. Urednik (14. oktober 2023). »45. godišnjica posvete naše crkve – Župa Marije Pomoćnice – Knežija«. Župa Knežija.hr. Pridobljeno 12. februarja 2024.