Belojevići
Videz
| Belojevići Белојевићи | |
|---|---|
| Družina | |
| Država | Travunija |
| Današnje območje | vzhodna Hercegovina, južna Dalmacija, Boka Kotorska |
| Ustanovljeno | 839 |
| Ustanovitelj | Beloje |
| Zadnji vladar | Čučimir |
| Nazivi | gospodar, knez |
| Razpad | 969 |
Belojevići (srbsko Белојевићи, latinizirano: Belojevići) so bili srbska zgodnjesrednjeveška plemiška in vladarska družina, ki je vladala v Travuniji in Trebinju. Ustanovitelj rodbine, Beloje, je bil gospodar Travunije v času vladavine kneza Vlastimirja (ok. 836—850) in morda že v času vladavine Radoslava ali Prosigoja (819—822). Vlastimirjeva hči je bila poročena z Belojevim sinom Krajino, ki je nekje po srbsko-bolgarski vojni (839—842) dobil naziv kneza.[1] Krajinov naslednik je v imenu srbske krone še naprej vladal v Travuniji, to je v zaledju Dubrovnika in Boke Kotorske s sedežem v Trebinju, in za njim njegov sin Hvalimir in vnuk Čučimir.
Člani
[uredi | uredi kodo]- Beloje (pred 839), gospodar Trebinja
Sklici
[uredi | uredi kodo]Viri
[uredi | uredi kodo]- Gyula Moravcsik. Constantine Porphyrogenitus: De Administrando Imperio. Washington, 1967. Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies
- Божидар Ферјанчић. Византијски извори за историју народа Југославије. Beograd, 1959. Византолошки институт. str. 1-98.
- Tibor Živković. De conversione Croatorum et Serborum: A Lost Source. Beograd, 2012. The Institute of History
- Тибор Живковић (2013). De conversione Croatorum et Serborum: Изгубљени извор Константина Порфирогенита. Beograd. Завод за уџбенике
- Georg Heinrich Pertz (1845). Einhardi Annales. Hanover
- Bernhard Scholz. Carolingian Chronicles: Royal Frankish Annals and Nithard's Histories. University of Michigan Press, 1970