Sremski Karlovci

Iz Wikipedije, proste enciklopedije
Sremski Karlovci
Sremski Karlovci se nahaja v Srbija
Sremski Karlovci
Sremski Karlovci
Zemljepisna lega v Srbiji
45°12′N 19°56′E / 45.200°N 19.933°E / 45.200; 19.933Koordinati: 45°12′N 19°56′E / 45.200°N 19.933°E / 45.200; 19.933
DržavaSrbija Srbija
OkrajJužnobački upravni okraj
ObčinaSremski Karlovci
Nadm. višina
102 m
Prebivalstvo
 (2002)[1]
 • Skupno8.839

Sremski Karlovci (izvirno srbsko Сремски Карловци; hrvaško Srijemski Karlovci; nemško Karlowitz, Carlowitz, madžarsko Karlóca, turško Karlofça) je mesto z manj kot 10.000 prebivalci v Vojvodini, Srbija, ki je središče (in obenem edino naselje) istoimenske občine, ki je del Južnobačkega upravnega okraja. V Sremskih Karlovcih je tudi sedež sremske pravoslavne metropolije, do leta 1920 pa celo patriarhije (pred njeno združitvijo s srbsko patriarhijo v Beogradu, kjer je zdaj arieparhija in je v svojem imenu - Beograjsko-karlovška - ohranila tudi Sremske Karlovce, čeprav jih ozemeljsko ne zajema.

Lega[uredi | uredi kodo]

Sremski Karlovci ležijo okoli 6 km jugovzhodno od Novega Sada na desni obali Donave, sredi hribovitega vinorodnega področja Fruške gore.

Zgodovina[uredi | uredi kodo]

V starih časih je bil tu pomembno kulturno središče vojvodinskih Srbov in sedež pravoslavne metropolije. Tu je bila leta 1791 ustanovljena prva srbska gimnazija. Kraj je znan, da se je v njem rodil romantični pesnik Branko Radičević, po drugi strani pa je tu tudi veliko kulturno-zgodovinskih spomenikov: patriarhijski dvor z ikonostasom v kapeli, saborna cerkev, Gornja in Donja cerkev, poslopje gimnazije, Mirska kapela, baročni vodnjak, mestni muzej in drugi. Bogat arhiv, najstarejši v Vojvodini, je bil ustanovljen v začetku 18. stoletja. Tu je bil 26. januarja 1699 podpisan mir med Habsburško monarhijo in Otomanskim cesarstvom. S podpisom miru se je končal turški prodor na Zahod; Avstrija pa je dobila Ogrsko in Transilvanijo.[2]

Demografija[uredi | uredi kodo]

V naselju živi 7105 polnoletnih prebivalcev, pri čemer je njihova povprečna starost 39,8 let (38,5 pri moških in 41,1 pri ženskah). Naselje ima 2966 gospodinjstev, pri čemer je povprečno število članov na gospodinjstvo 2,98.

To naselje je, glede na rezultate popisa iz leta 2002, v glavnem srbsko.

Prikaz spreminjanja št. prebivalcev v 20. stoletju
Demografija
Leto Št. prebivalcev
1948 5350
1953 5618
1961 6390
1971 7040
1981 7547
1991 7534 7403
2002 9060 8839
Etnična sestava po popisu iz leta 2002
Srbi
  
6.664 75,39%
Hrvati
  
753 8,51%
Jugoslovani
  
254 2,87%
Madžari
  
215 2,43%
Črnogorci
  
89 1,00%
Nemci
  
71 0,80%
Slovaki
  
27 0,30%
Slovenci
  
19 0,21%
Makedonci
  
19 0,21%
Rusini
  
14 0,15%
Rusi
  
10 0,11%
Romi
  
10 0,11%
Ukrajinci
  
7 0,07%
Romuni
  
6 0,06%
Muslimani
  
4 0,04%
Albanci
  
4 0,04%
Čehi
  
3 0,03%
Bolgari
  
3 0,03%
Bunjevci
  
2 0,02%
Goranci
  
1 0,01%
Neznano
  
329 3,72%



Viri in opombe[uredi | uredi kodo]

  1. Popis stanovništva, domaćinstava i Stanova 2002. Knjiga 1: Nacionalna ili etnička pripadnost po naseljima. Republika Srbija, Republički zavod za statistiku Beograd 2003. ISBN 86-84443-00-09
  2. Enciklopedija leksikonografskog zavoda, knjiga 7. Jugoslovenski leksikonografski zavod, Zagreb 1964.
  3. Књига 2, Становништво, пол и старост, подаци по насељима, Републички завод за статистику, Београд, фебруар 2003, ISBN 86-84433-01-7

Glej tudi[uredi | uredi kodo]